Dok je NATO bombardovao Jugoslaviju, strah je zahvatio Srbe na Kosovu

„24 U martu sam primijetila da su moji roditelji zabrinuti više nego ikad. Bio je to anksiozan dan. „Moj otac nije morao da ide na posao“, rekao je Dimitrijević za BIRN. „Uveče smo čuli da je počelo bombardovanje i da je došlo do eksplozija.

On je podsetio da je prva meta NATO bombi pogođena u regionu Peći na Kosovu, koji je u to vreme još uvek bio u sastavu Jugoslavije i bio je lokalna baza Vojske Jugoslavije. „Te noći su moji roditelji i ostali odlučili da ostanu dole u podrumu. Prozori su se tresli od bombardovanja i artiljerije. Bilo je zastrašujuće”, rekao je.

Iako je bio mlad, rekao je da osjeća da se stvari dramatično mijenjaju. “Moji roditelji su se trudili da nam ne govore sve.” “Shvatio sam da nas žele spasiti od loših stvari koje se dešavaju”, rekao je on. “Ali to više nije bilo moguće.” Ne možete sakriti rat.”

NATO je započeo svoju 78-dnevnu kampanju vazdušnih napada na Jugoslaviju, kako je opisao kao humanitarnu intervenciju za okončanje etničkog čišćenja i nasilne represije nad kosovskim Albancima od strane Vojske Jugoslavije i srpske policije, koju je kontrolisao režim predsednika Slobodana Miloševića u Beogradu.

Za mnoge kosovske Srbe, poput Dimitrijevića, kampanja bombardovanja je donela strah i neizvesnost.

Borbe između etničkih albanskih gerilaca Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i srpskih snaga počele su 1998. Do leta 1998. došlo je do nasilja u oblasti Peći.

„Do tada sam išao u školu i posećivao svoju tetku koja je živela u Peći.“ Tamo sam imao mnogo prijatelja Srba i Albanaca. Igrali smo se i nismo znali da dolazi rat”, rekao je Dimitrijević.

Ali u decembru te godine, nasilni incident u gradu počeo je da brine njega i njegove prijatelje zbog onoga što se dešava.

„Dok smo bili na času, u kafiću Panda desila se strašna stvar“, misleći na ubistvo šestorice mladih Srba u decembru 1998. godine kada su naoružani napadači otvorili vatru u kafiću u Peći. “Jedan od njih je bio sin mog profesora.” Još uvijek postoje znaci pitanja o tom ubistvu.” Niko nikada nije osuđen za ubistva.

Nakon početka NATO bombardovanja, dvojica crnogorskih prijatelja Dimitrijevićevog oca doveli su svoje porodice iz Peći u kuću porodice Dimitrijević u selu Goraždevac/Goraždevac. “To se pretvorilo u puno ljudi kod kuće, ali za nas djecu je bilo nešto smiješno, uživali smo jer smo se toliko igrali zajedno”, prisjeća se on.

Dimitrijević, koji je sada direktor Radija Goraždevac/Goraždevac, rekao je da je njegov otac tada radio u opštini Peć i da je imao mnogo prijatelja Albanaca koji više nisu mogli da ostanu u gradu.

“Nisu mogli doći ovamo jer se nisu mogli osjećati sigurno, a naša kuća je bila puna ljudi.” Sjećam se da je poslao tri porodice u Rožaje [in Montenegro, near the Kosovo border] sa svojim autom” on je rekao.

Kako se NATO bombardovanje nastavilo, nastavile su se i borbe između OVK i Vojske Jugoslavije i srpske policije. Srpske trupe, policija i paravojne formacije izvršile su seriju masakra nad kosovskim Albancima, a preko 800.000 ljudi, uglavnom Albanaca, napustilo je svoje domove.

Dimitrjević se priseća kako su eksplozije bombi i pucnji postajali sve češći i, osvrćući se unazad, rekao je da je selo postalo kao „zatvor na otvorenom”.

‘Posljednji smo otišli’