Peugeot 505 (1979-1992): Da li ga još uvijek znate?

Ljudi ih poznaju. I nekako ne. Ne govorimo o vlastitim susjedima, već o automobilima koji su ostali toliko neprimjetni da ih i danas poznaju samo zagriženi fanovi. Takvi modeli možda nisu nužno propali, ali su letjeli ispod radara prosječnog kupca automobila.

Neredovno ćemo vas dovoditi ovamo pod naslovom “Da li ga još poznajete?” ovakvi vintage i mladi tajmeri iz magle zaborava.

Zašto postoje stari automobili koje niko u ovoj zemlji nije primetio? Tamo gdje nema čak ni savjeta za kupovinu iz relevantnih časopisa o klasičnim automobilima. Najviše, kratak članak za vaš veliki rođendan. Naravno, i Nemci vole svoje brendove kao klasične automobile: VW Buba, Golf, Mercedes W 123 i Co., Opel Kadett.

Francuzi? Teže je, osim ako nije ikona kao što je Citroën 2CV ili Renault 4. Čak se i Peugeot 504 češće primećuje na sastancima klasičnih automobila. Ali niko nije zainteresovan za njegovog naslednika. Zašto zapravo? Vreme je da Peugeot 505 stavimo u centar pažnje.

505 je zvanično predstavljen u maju 1979. U neprikladnom trenutku: Citroën je preuzet 1974. godine (rođenje PSA grupe), a Simca 1978., čiji su se modeli plasirali pod Talbot-om od 1979. godine. Dakle, tu su bili visoki troškovi, ali u isto vrijeme paleta modela koja je djelovala prilično staromodno i nije baš privlačilo kupce u gomili.

505 to nije mogao promijeniti. Što nas dovodi do drugog problema sa serijom: Pininfarina je uspela da prevlada svojim dizajnom, čiji su kosi farovi podsećali na svog prethodnika. Ali tamo gdje je ovaj dizajnerski njuh demonstriran, 505 Sedan je pokazao trezvene linije s naglašenom ugaonošću.

Ono što je danas ponovo privlačno, tada je bilo kritikovano, pogotovo jer je koeficijent otpora od 0,44 za limuzinu bio prilično podoptimalan sve do facelifta 1985. godine. Paul Bracq je bio odgovoran za dizajn kokpita u njegovom originalnom obliku. Poznat je kao dizajner Mercedesa “Pagoda”, “Ststrich-Echt” i prvog BMW-a serije 5 (E12). Za razliku od modela 504, 505 Coupé i Cabriolet (pogledajte sliku) nisu otišli dalje od statusa prototipa, što je vjerovatno i posljedica slabih finansija kompanije. Određeni Peugeot 205 je izgledao kao veći prioritet.

I treći problem sa 505: Tek 1982. Peugeot je predstavio Break karavan verziju, koja je kao porodična verzija bila čak i sa osam sedišta. Na dužini od 4,90 metara, u prtljažnik je alternativno moglo stati do 2.240 litara (!) prtljaga. U prekomorskim departmanima, karavani Peugeot 505 4X4 koje je pripremio Dangel omogućili su žandarmeriji vožnju po teškim podlogama.

505 je u velikoj mjeri usvojio tehnologiju sa uzdužno ugrađenim motorima od svog prethodnika, 504, koji je bio poznat po svojoj robusnosti. Na benzinskoj strani je krenulo sa 1,8 litara i 82 KS u 505 GL, ljubitelji dizela mogli su izabrati dizel motor sa 69 KS. Inače, taj 2,1-litarski motor korišćen je i u Fordu Granadi II. Dizel motori Peugeot 505 sa milion kilometara isporučeni su iz Afrike… U motosportu je 1981. godine na legendarnom reliju Tour d’Europe pobijedio benzinac od 240 KS 505.

Zahvaljujući izuzetno dugom međuosovinskom rastojanju od 2,74 metra i udobnoj šasiji, Peugeot 505 je u Evropi preporučen kao jedrilica za velike udaljenosti, “Grand Routier”, kako kažu Francuzi. Popularan kod nas: 2,2-litarski benzinski motor sa početnom snagom od 117 KS. Nemački trgovački časopisi su potvrdili da je ovaj četvorocilindrični motor radio veoma glatko; samo pri velikim brzinama je nedostajao šestocilindarski motor. Ali ovo je dugo čekalo; Peugeot se u početku oslanjao na turbo tehnologiju.

Najkasnije nakon prve temeljite revizije u modelskoj godini 1985/86, 505 je dobio sve na strani pogona što je potrebno u klasi touring limuzina: modernizirani kokpit. Novi za to vrijeme, snažan i istovremeno ekonomičan turbo dizel, sportski turbo benzinac i reprezentativni 2,8 litarski šestocilindrični benzinac. Sa ovim vrhunskim motorom, koji se po prvi put odlikovao posebno uglađenim i tihim radom zahvaljujući pomaknutim osovinama, 505 je čak ponuđen i za izvoz u SAD.

Kad smo kod SAD-a: Peugeot je već 1980. godine počeo uvoziti 1.200 primjeraka 505 Diesel kao taksi u New York i Los Angeles. U stvari, na 505 se gledalo kao na „žutu taksi“ neko vrijeme. Najbolja prodajna godina za 505 kao slochen bila je 1984. sa dobrih 20.000 primjeraka. Iste godine na njemačkom tržištu bilo je tačno 8.987 vozila. “Auto Motor und Sport” je u to vrijeme bio zbunjen, rekavši da to ne može biti zbog nedostatka elegancije, “ali je možda 505 jednostavno bio previše neupadljiv.”

Sveukupno, serija 505 postigla je ukupnu cirkulaciju od oko 1,4 miliona jedinica u Evropi do 1992. godine. U Egiptu, Argentini, Čileu i Kini, proizvodne linije su radile skoro do početka milenijuma. Respektabilni rezultati koji su nadmašeni samo posebno harizmatičnim prethodnikom 504. Proizvodnja Peugeota 504 okončana je u Nigeriji tek 2005. godine nakon ukupno preko 3,3 miliona jedinica.

Do izlaska modela 508, 505 je ostao posljednji Peugeot iz serije 5. Od 1987. nadalje, dva modela su ga naslijedila: prvo 405, malo kasnije 605. Činilo se kao da je 99 posto od 1,4 miliona 505 otišlo u Afriku ili u mlin za staro željezo. U Francuskoj se još uvijek može naći nekoliko dobrih primjera, u Njemačkoj je izbor podnošljiv. Nedostaje čak ni pravi klub fanova za 505, a kada su u pitanju rezervni dijelovi, pomaže tehnička blizina prethodniku 504. Ono što se želi (ako je uopće) su turbo benzinci i V6. Imajući ovo na umu: Sačuvajte Peugeot 505!